Azbest istječe u vodu za piće, ali utjecaj na zdravlje nije siguran

Studija je potvrdila da naše zastarjele cementne cijevi erodiraju brže nego u inozemstvu i da azbestna vlakna prodiru u dovod vode - ali još ne u opasnim količinama. Istraživači sa Geografske škole Sveučilišta u Otagu pronašli su "značajne dokaze" o azbestnim vlaknima u uzorcima vode za piće s 35 lokacija u okolici Christchurcha i kažu da će se to ponoviti u zalihama vode diljem zemlje. Novi Zeland trenutno ima 9000 km azbestnih cijevi koje treba zamijeniti uz procijenjeni trošak od 2,2 milijarde dolara, navodi se u studiji. Azbestni cement korišten je u vodovodnim cijevima diljem svijeta od 1930-ih do 1980-ih, kada je postalo očito da mogu otpustiti azbestna vlakna u dovod vode kada su oštećena. Pročitajte više: * Christchurch spreman za fluoridizirati vodu, ali troškovi i vrijeme dodaju zrak * Nitrati u pitkoj vodi mogli bi ubiti 40 Novozelanđana godišnje, otkriva studija Akaroa Autori studije kažu da je velika većina cijevi sada već odavno istekla svoj vijek trajanja i u opasnosti od neuspjeha. Koautorica dr. Sarah Mager rekla je da je u mnogim dijelovima Novog Zelanda opskrba vodom imala niže razine kalcija i magnezija, što je omogućilo da se cijevi od azbestnog cementa brže razgrađuju i oslobađaju više azbestnih vlakana. "Stopa ove korozije je vrlo brza, tako da cijevi trunu iznutra mnogo brže od stranih primjeraka." U studiji u Christchurchu, azbestna vlakna otkrivena su u 19 uzoraka od 20 vatrogasnih hidranata i tri od 16 uzoraka slavina u kućanstvima. Ta količina nije premašila sigurne razine prema smjernicama SAD-a — jedine zemlje sa smjernicama za azbest u vodi za piće. Međunarodni specijalizirani laboratorij u SAD-u analizirao je uzorke vode iz Christchurcha, što je, kako kažu istraživači, prvi put da je ispravno procijenio eroziju opskrbe vodom od starih azbestnih cijevi s Novog Zelanda. Gradsko vijeće Christchurcha prethodno je uzorkovalo 17 hidranata na azbestna vlakna 2017. i pronašlo ih u jednom. Međutim, autori studije kažu da su korištene analitičke metode bile neadekvatne. Iako su opasnosti od azbesta u zraku kao kancerogenog sredstva dobro poznate, zdravstveni učinci njegovog unosa nisu dovršeni i ne postoji regulatorni prag za ograničavanje azbestnih vlakana u pitkoj vodi na Novom Zelandu. Izvješće, koje je objavio Journal of Water Supply International Water Association, citira nedavne studije koje pokazuju korelaciju između progutanog azbesta i prevalencije raka želuca i debelog crijeva, kao i prisutnosti azbesta u gastrointestinalnom tkivu. Svjetska zdravstvena organizacija, trenutne novozelandske smjernice za upravljanje kvalitetom pitke vode i australske smjernice za pitku vodu navode da na globalnoj razini nema dovoljno podataka da bi se povukla zdravstvena poveznica s azbestom u pitkoj vodi. Ipak, koautori studije kažu da učinci azbesta na vodu za piće nisu dovoljno proučeni. "Epidemiološka veza između azbestnih vlakana u vodi za piće i pojave raka može se utvrditi samo ako postoje podaci o azbestnim vlaknima: ti se podaci ne prikupljaju rutinski." Poznato je da su cijevi od azbestnog cementa lomljive u potresima jer su lomljive i lako se oštećuju. Studija je pokazala da su najveće koncentracije azbestnih vlakana pronađene u istočnim predgrađima grada, gdje su cijevi položene s prirodnom zemljom, a ne šljunkom. Područje je doživjelo intenzivno ukapljivanje tla tijekom potresa u Canterburyju 2011. godine. Tim Drennan, vršitelj dužnosti voditelja tri vode u Gradskom vijeću Christchurcha, rekao je da je došlo do porasta u "tekućim programima obnove" od 1990-ih i da je grad imao samo 21 posto opskrbe vodom. Cijevi su azbestno-cementne cijevi. "Važno je ponoviti da azbestno-cementne cijevi u našoj vodovodnoj mreži ne uzrokuju neposredne zdravstvene probleme." Drennan je rekao da vijeće vodi "proces određivanja prioriteta temeljen na riziku" koji razmatra koliko neuspjeh utječe na zajednicu u cjelini. Drennan je rekao da će većina obnova vodovodnih cijevi koje vijeće planira u sljedećih 27 godina biti cijevi od azbestnog cementa. Zbog ograničenog uzorka, autori nisu bili u mogućnosti utvrditi je li šteta od potresa i ukapljivanje u Christchurchu značilo da gradska vodoopskrba ima više razine azbestnih vlakana nego u drugim područjima. Međutim, preporučuju svim vijećima da "nadziru mrežaste opskrbe vodom za azbestna vlakna, osobito kada te cijevi dođu do kraja svog vijeka trajanja, kako bi otkrili starenje cijevi i dali prioritet zamjeni dijelova cijevi". "Ovo je nacionalni problem jer su cementno-azbestne cijevi iste starosti i ugrađene - stoga je razumno pretpostaviti da će ostatak Novog Zelanda imati istu stopu ispuštanja azbesta", rekao je koautor Michael Nopic. "Stvarnost je da je pod zemljom, skriveno je i ne razmišljamo o tome dok ne uspije."